Neprolazna zvezda sa neba se smeje,
namiguje, trepće i dušu mi greje.
Sad plamte u meni i čežnja i tuga,
van zemaljskog kruga u njoj tražim druga.
Svud me verno prati i uvek je ista,
neizbežna svetlost što ka meni blista.
U plesu zanesen astralnom lepotom,
mirim se sa svojim prolaznim životom.
Нема коментара:
Постави коментар