петак, 30. октобар 2009.

Serija o Džordžu

Meni više ništa nije zanimljivo, sedim pred televizorom, gojim se i prdim, to je sve što radim u životu, reče Sergej „Na terapiji“, a takav sam i ja, kad se uverim da nešto mogu, ja to batalim, izgubim interesovanje, umotam se u ćebe kao mumija, ništa bolje kod mene nije prošla ni serija „Na dijeti“ koju sam nedavno počeo da pratim, ne pitaj me zašto, pa zato što su mi danas obe koleginice, nakon što sam odbio njihove nepristojno kalorične ponude, rekle da uopšte nisam debeo, a to mi je sinoć rekla i žena dok mi je mesila pogaču sa čvarcima, koju sam nedugo zatim zafrljačio kroz prozor, ne ženu nego pogaču i ne zato što nisam gladan, već iznerviran njenom izjavom da nemam manira, a to mi je rekla samo zato što sam joj kroz tanke zidove doviknuo da je ona ta koja nema manira, ne moja žena, nego naša nova komšinica koja već 25 dana renovira mansardu-mali stan, po zidu kuca tika tak, a zidovi joj tanji od mog najtanjeg nerva, ponoć je ženo, dreknem ja, aman, dosta više, treba da se spava, ne smem ni da pomislim koliko bi ga decenija renovirala da je kojim slučajem petosoban i ko zna šta bi se sve desilo da se nešto posle ponoći nisam ošamutio punom tepsijom gibanice koja mi je promakla za doručak, srećom, tepsija je ostala čitava, ali ne i moja žena, koja mi je, dok sam jeo, stajala nad glavom i zvocala kako ne smem biti toliko nasilan prema nepoznatim ženama, na šta sam morao da odreagujem, prebio sam je i onako negližiranu izbacio na hodnik, jer se nas dvoje baš dobro poznajemo i ona odlično zna koliko sam zgrožen nasiljem nad ženama, a to mi je rekla samo da bi povredila mene senzibilnog, namerno je udarila tamo gde sam najtanji, a ako mislite da se ta zlobna i licemerna žena tu zaustavila, varate se, vidi se da je uopšte ne poznajete, pre nego sam tresnuo vratima za njom, jasno sam joj i glasno doviknuo da se više ne vraća, ne vraćaj se, kravo, kobilo i kozo jedna ti, baš tim sledom reči sam joj se obratio, ali se ona, posle samo par minuta, preko komšijske terase prebacila na našu terasu sa  podmuklom namerom da mi amputira kako je moje tobožnje nasilno ponašanje prema strancima, nesumnjiva predispozicija za nasilje prema bližnjima, što je, u mom slučaju, brutalna kleveta, pa meni je bračno nasilje najslabija od svih slabih karika, ja kada čujem za neki takav slučaj, poprskam po svim šavovima i u tom trenutku mi nije bilo druge nego da proverim koliko nisko može da padne ta žena, u trećoj rundi sam je  saterao među konopce i aperkatom lansirao kroz prozor četrnaestog sprata, stajao sam na simsu u gaćama rizikujući sopstveni život, samo da bih taj njen, kako mi se tada činilo, fatalni pad, trijumfalno propratio urlikom "ne vraćaj se, kuuuurrrvooo", ali ne lezi vraže, nisam stigao ni u pidžamu da ulegnem, eto ti opet nje na vratima, trese, lupa, udara, viče kako mi sve oprašta, kako me voli baš zbog te moje kurčevitosti, krenula da se izvinjava što me je tukla i tu ti ja nepromišljeno spustim gard, posegnem za bravom, još ni kvaku nisam ispustio, a ona mi sa vrata naskoči direktno na kurje oko, ijaooo, sledi scena iz "Velikog brata", ja u suzama, ona u tripu, te neće više to da trpi, te za koj moj da kuva kad ja ništa ne jedem, te da li ja shvatam koliko sam blizu da je više nikada ne vidim, dovoljno je samo da joj kažem da se ne vraća, a da sam se ikada drznuo da joj to kažem, ona se svakako više nikada ne bi vratila u Srbiju, kao Mira Marković, jebote, ako me voliš, poljubi me, rekla je i tada dolazi do prekida filma, samo reklame i mrak u duši, sa tevea se čulo that stupid woman annoys the heck out of me, she really fucking pisses me off, zgrabio sam je za kosu, izvukao na hodnik, pozvonio kod komšinice, uleteo unutra i obe ih ugurao u nedovršeni kamin, dobro ih naložio kako je to najbolja preventiva protiv gripa koja ne izaziva neželjene efekte, znači ono, baš sam ih naložio, a meni moja žena slepo veruje, poslednje njene reči su bile "nastavi da pišeš blog, sve moje prijateljice te prate, to mi je mnogo važno" i tako, sada sam opet sasvim sam i nema ko da mi kuva, pa sam u dilemi, da li da se prebacim na "Farmu", gde se krčkaju prčanjski krompiri ili na "Survivor", gde se dave proteinima, kako god okrenem, preživeću.


Slika 60300