субота, 28. април 2007.

Tišina

Što imamo u srcu, ne trebamo u slovu.

Reči su rastvor uma, tišina esencija kosmosa.

I deset najjačih reči su preslabe za samo jednu dugu.

Najbolja muzika je uvek bez reči.

Govornik recituje ruže, ja ih mirišem.

Niko ne sluša dok kralj govori, svi gledaju kraljicu kako diše.

Reči su oblaci što promiču, tišina je nebo koje ostaje.

Mnoga su pitanja kojima je tišina jedini odgovor.

Tišina se najlakše da naučiti od brbljivih.

Istina se ne može izgovoriti, laž se može prećutati.

Odgovori mi ćutanjem, poverovaću ti.

Osmeh govori više od hiljadu reči.

Tišina je topli dom za sve neizgovorene reči.

Tišina je govor razumevanja. To nije odsustvo reči već odsustvo potrebe za rečima.
Reči objašnjenja, samo produbljuju nesporazum.

O ljubavi se mnogo govori, ali tek je ljubav jedini dostojan govor.

Toliko je različitih ljubavi, a samo jedna reč da ih sve obuhvati.

Ni najružnije reči ne mogu nauditi lepoti tišine. Ne progovaraj ako ne možeš nadmašiti tu lepotu.

Noć je moćni govor tišine, dan je samo niska bledih kazivanja.

Gomilanje reči ubrzava protok vremena, tišina ga zaustavlja.

Reči neprestano odlaze od nas i vraćaju nam se, ćutanje nema tu nedoumicu.

Misao ogoljena tišinom je čistija i jasnija od one odevene u reči.

Iza nas ostaju reči, kao tragovi, a ispred nas čeka tišina.

Reči se izlizuju u bezvrednom ehu, tišina je neponovljiva.

Nikada reč nije samo moja, drugi je očekuju, ja ih poklanjam i ostajem sam.

Na kraju rečenice dolazi smisao, smisao tišine je beskraj.

Sve važne reči mogu da stanu u malu škrinju za nakit.

Bezvredne su reči koje tišina već nije objavila.

Reči su kao vetrenjače, treba im nemir pokretač.
Tišini ne treba promaja, ona traje bez podsticaja.

Žive su samo one reči koje mogu da ubiju.

Dobar posmrtni govor može održati samo pokojnik.

Minut ćutanja za vekove nepotrebnih reči.

Zla reč se ubija tiho i lako, ćutanjem.

Ko ume da odustane od sopstvenog govora, rekao je sve ono dragoceno i dobro o sebi.

Poštedi me svojih reči, ako me nećeš obradovati svojim duhom.

Reči su siromašne da objasne bol. Tišina je vrisak koji se najdalje čuje.

Retki su ljudi koji kriju reči, mnogo ih je više koji se kriju iza reči.

“Bog postoji” je vera, “Bog ćuti” je znanje.

U govoru se služim sa tri svetska jezika, ali zato perfektno ćutim na svim jezicima sveta, jer sam tamo rođen.

субота, 21. април 2007.

Danas je juče postalo sutra (prohujalo sa vihorom)

Znate onu priču, ona ga je ludo volela, bio je čovek njenog života, ispunjenje sna, bla, bla, bla…, a onda je jednog dana naprasno shvatila da njihova ljubav nema budućnost i ostavila ga. Ako vi ne znate, ja znam. Ljubav je prohujala s vihorom, a ona je krenula dalje za svojim snovima i unapred zacrtanom budućnošću. Ne kažem, lepo je imati snove, ali je suludo bacati ih u budućnost. Zar današnji snovi ne mogu dati odgovor na sva buduća pitanja? Danas se odreći ljubavi u ime neke budućnosti koja nikad neće doći, je greh dostojan mog minuta ćutanja. Ali samo na prvu loptu, jer ljubav koja se tako završi dovodi samu sebe u pitanje i kao takva ne daje mnogo razloga za sažaljenje. Minut ćutanja ipak zavređuje dupli zajeb, u kojem je on verovao u njenu ljubav, a ona u njegovu nije, dok je s druge strane, ona verovala u budućnost, a on, eto, nije. Kako je vreme neuhvatljiva kategorija, tako se taj minut ćutanja može protegnuti do u nedoglednu budućnost, što bi opet, na neki način, bio protivprirodni blud, jer budućnost i ja odavno nismo ni u kakvom odnosu, pa ne treba ni ćutanje da nas povezuje.

* * *

Ja živim tako, za ovaj trenutak, za danas. Ako sam nešto i ostavio za sutra, to samo može da znači da mi do toga nije ni stalo. Ne postoji ništa što se ne može dogoditi danas, a “sutra” je samo dobar izgovor za ono što se neće dogoditi, “bolje sutra” je jebena iluzija, samo još jedan list iz kalendara za budale. Ako mi danas donese bar pola od onog što mi može doneti “bolje sutra”, to je opet, možda duplo više od onog što sam imao juče. Zabole me za jučerašnje poraze i probleme koji se mogu pojaviti sutra, o tome ću misliti sutra, da ne bih poludeo danas (Scarlett O’Hara!?). Oni koji se brinu za sutra, zaboravljaju da je danas baš ono sutra o kojem su brinuli juče. Raspamećuje me to što danas ljudi ne stižu da vide, a kamoli da upoznaju svoju decu, sve pod izgovorom da se bore za njihovo bolje sutra. A sutra nas možda neće ni biti. Danas mi je sve što imam, danas mi je Sudnji dan. Danas je najlepši dan u godini i tako treba da bude uvek. Najtužnije reči koje se mogu čuti su: “Eh, da mogu da proživim život ispočetka…”. Takvima je bolje da se odmah ubiju, nego da po drugi put promaše svoj sopstveni život. Iz blizine. Zato, ne mozgaj, uzmi dirigentsku palicu u svoje ruke i razmaši se, danas je tvoj dan.

Spavaću sutra, brinuti i umreti prekosutra. Danas volim da živim, danas živim da volim.

* * *

On danas voli neku drugu i ne pada mu na pamet da je napusti zbog nejasne budućnosti. Prava ljubav dobacuje dalje od budućnosti, jer vreme je prolazno, a ljubav večna.

A danas grandfather punk-a Iggy Pop puni 60 godina. Bravo matori!

уторак, 17. април 2007.

Banka

- Dobar dan, mene interesuje oročena devizna štednja sa mesečnom isplatom kamate.

- Sa mesečnom… A to ne može, morate da oročite najmanje na 12 meseci, ako hoćete mesečnu isplatu kamate.

- Zašto ne može?

- Zato što ne isplaćujemo mesečno kamatu ako ne oročite bar na 12 meseci.

- Ali ja hoću da oročim na 36 meseci…

- A ne, onda ne možete podizati novac dok vam ne istekne period oročenja, znate li vi to, …to se nikako ne preporučuje.

- Da, znam, verovatno se zato i zove oročena štednja. Rad sam vas obavestiti da sam nešto malo školovan i da sam potpuno upoznat sa značenjem pojma oročena štednja, zato sam i došao da oročim…

- Ali gospodine, ako oročite na period koji je veći od 12 meseci, onda ne možete podizati novac dok ne istekne taj period. To je onda jako komplikovana procedura, nije sasvim nemoguće, ali sve se komplikuje, moraju da se podnose neki zahtevi, pa da se traže razna odobrenja, obračunavaju se troškovi i provizija 0,5% i… nema nikakvih garancija da ćete dobiti novac nazad dok vam ne istekne period oročenja. Riskantno je.

- A kamatu mogu da podižem svakog meseca?

- Da, naravno, kamata vam se svakog meseca upisuje na drugi račun i sa tim novcem možete slobodno raspolagati. Po isteku perioda oročenja, automatski započinje novi period oročenja koji vas više ne obavezuje, tada ako želite možete podići sav novac.

- Upravo sam to hteo i zato sam došao. Ako oročim ovu sumu na 36 meseci kamata je 6%, je li tako?

- Jeste gospodine, ali… kako… da li vi razumete da onda ne možete podići taj novac u toku tih 36 meseci?

- Gospođo draga, ja i ne očekujem da ćete vi meni isplaćivati kamatu za novac koji držim u porodičnoj slamarici. Ovo nije suma od koje mi išta u životu zavisi i neće mi biti neophodna poduže vreme. Zato sam nešto mislio, da ja vama dam taj novac na raspolaganje, a vi meni da isplaćujete kamatu. To je izvodljivo, jer ste vi banka koja baš ovakve kao što sam ja, želi za svoje klijente. Dakle da vidimo, vi ste banka, zar ne?

- Kakvo vam je to pitanje? Naravno da smo banka!

- Ja sam vaš štediša, drago mi je. Tim pre, što sam čuo da ste peta banka u Evropi po vrednosti na berzi. Da li sam dobro shvatio da vaša banka na ovu sumu isplaćuje kamatu od 6% samo pod uslovom da je rok oročavanja 36 meseci?

- Da, tako je.

- Ušao sam ovde sa čvrstom namerom da baš to odradimo. Želim ovu sumu da oročim na 36 meseci. Možemo li to sad da obavimo?

- Izvolite pogledajte ovo i proučite dobro, tu vam sve piše, znate, kamatne stope zavise od visine uloga i od perioda oročenja pa vi kad dobro razmislite…

- Dobro sam razmislio pre nego sam zakoračio u ovu prostoriju, a ako još malo porazmislim velike su šanse da se više nećemo videti. Taj reklamni materijal možete ponuditi slučajnim prolaznicima na ulici kojima još nije napamet palo da se odluče na korak za koji sam se ja već odlučio. Maločas smo utvrdili i visinu i period, možemo eventualno još jedno drugom da premerimo i krvni pritisak, ali tu definitivno podvlačim crtu. Bez iskorišćene pomoći prijatelja, moj konačan odgovor je: pare dajem - urinokulturu ne dajem.

- Gospodine, to ionako ne možete na ovom šalteru. Kada odlučite šta tačno želite možete sve to da završite za minut sa našim savetnikom, odmah tu iza paravana. On sad ima neku stranku, možda je bolje da dođete sutra prepodne.

- Iza paravana? Sutra prepodne? Treba li da se skinem do pojasa? Jel’ moram da zakažem??? Bolje da sam vam dao jebenu urinokulturu, …pišam vam se na banku.

среда, 11. април 2007.

Daleko od Bresta

Pre 30 godina, tačno na današnji dan, umro je Žak Prever (Jacques Prévert), nenadjebivi pesnik slobode, života, ljubavi i socijalne nade. Bio je nežni prijatelj zaljubljenih, sirotih, poniženih, pesnik uličnih klupa i gradskih vrtova, melanholičnog i nasmejanog sveta… Scenarista, šansonjer, bajkopisac, družio se s nadrealistima, ali je bio isuviše svoj da bi im i pripadao, Pikasov pajtos, buntovnik, boem, usamljenik starih ulica i kafanica Pariza…

Deca kad se vole ljube se stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih…

Čitati Prevera je isto što i slušati njegov usmeni iskaz, jer govori jezikom čoveka kojeg ste sreli na ulici, a ne jezikom literature. “Poezija je svuda, na svakom ćošku, na nečijim usnama, u naboru kolaža, poezija je u vazduhu koji udišemo…”, govorio je. Beskompromisno odlučan da sačuva svoju slobodu po svaku cenu (iz vojske je otpušten kao “mentalno nepouzdan”), svojom poezijom je izgradio jedan novi svet, oslobođen od ideologije, militarizma, lažnih autoriteta i Božijeg poretka stvari. Možda ta poezija nije bila velikoumna i duboka, ali je svakako bila lepa i nova, osvežavajuće vitalna, prijatna za dušu, sentimentalna, ali duhovita i ponekad provokativna.

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna

Prezirao je nekadašnji monotoni deklamatorski stil, rime je namerno izbegavao, a ako bi mu neka i došla pod pero, on bi je istog trenutka zamenio i pokvario. Ako bi ponegde i ostavio rimu, one su uvek bile vanredne, što je samo dokaz da je mogao sa lakoćom da ih piše. I zaista, pisao je lako, kao da govori u hodu, sa naglim i neočekivanim pauzama i prelascima sa slike na sliku, sa objekta na objekat. Siguran sam da je sve napisao iz prve, izbacivši u trenutku iz sebe ono što mu je na pameti, bez naknadnog doterivanja i dodavanja. Često je menjao tempa i broj slogova u stihu, birao je jako naglašene reči, što je održavalao interesovanje za dalji tekst. Njegove pesme su lako razumljive i pristupačne, pisane najčešće u formi monologa običnog čoveka koji mnogo zna i mnogo oseća. Ostao je u mnogim srcima, samo zato što je pisao o svemu što je prošlo kroz njegovo srce.

Pomorandža na stolu, tvoja haljina na pokrivaču,
ti u mom krevetu, slatki poklon današnjice,
svežina noći, toplina mog života


Izjave:

“Oče Naš koji jesi na nebesima, ostani tamo…”

“Vreme teško pada samo onima koji ga ubijaju”

“Srećom, svaki uspeh je
istovremeno nečiji neuspeh”

“Jedite na travi, požurite, jer pre ili kasnije,
trava će jesti nad vama”

“Ne zaboravljajte sreću,
čak ni kada ona zaboravi na vas”

“Milioni i milioni godina mi ne bi bili dovoljni
da opišem onaj kratki trenutak večnosti
kada jedno drugom padnemo u zagrljaj”

Pisao je o malim, osetljivim ljudima, o čarima Pariza, ali će ipak ostati upamćen kao pesnik ljubavi, ljubavi prema čoveku, ženi, detetu, ljubavi prema životu i prirodi… I svaki put bi tu ljubav opevao na različit način, svaka pesma - jedna ljubav. Mnogima su poznate pesme “Barbara”, “Za tebe ljubavi moja”, “Ta ljubav”, “Tamničareva pesma”, “Uvelo lišće”, “Deca se vole”, “Jutarnji doručak”, “Očajanje sedi na klupi”, “Pesma o puževima koji idu na pogreb”…, ali ja sam se danas odlučio za pesmu koja kao da je napisana baš za onu koju ja volim, takvu, kakva je.


TAKVA SAM KAKVA SAM

Takva sam kakva sam
Baš tako sam stvorena
Kada imam želju da se smejem
Smejem se grohotom
Volim onoga koji me voli
Pa zar sam zato kriva
Što nije uvek isti
Onaj koga volim
Takva sam kakva sam
Baš tako sam stvorena
Pa šta hoćete više
Šta hoćete od mene
Stvorena sam da se dopadam
I tu se ništa ne može izmeniti
Potpetica mi je suviše visoka
Struk mi je suviše vitak
A grudi su mi suviše čvrste
I koluti pod očima suviše modri
A onda i zatim
Takva sam kakva sam
Dopadam se onome kome se dopadam
I šta se sve to vas tiče
Ono što mi se dogodilo
Da ja sam volela nekog
Nekog koji me je voleo
Kao deca što se među sobom vole
I znaju prosto da vole
Da vole vole vole
I zašto me onda ispitivati
Ja sam ovde samo zato da vam se dopadam
I ništa se tu ne može izmeniti.

JE SUIS COMME JE SUIS

Je suis comme je suis
Je suis faite comme ça
Quand j’ai envie de rire
Oui je ris aux éclats
J’aime celui qui m’aime
Est-ce ma faute à moi
Si ce n’est pas le même
Que j’aime chaque fois
Je suis comme je suis
Je suis faite comme ça
Que voulez-vous de plus
Que voulez-vous de moi
Je suis faite pour plaire
Et n’y puis rien changer
Mes talons sont trop hauts
Ma taille trop cambrée
Mes seins beaucoup trop durs
Et mes yeux trop cernés
Et puis après
Qu’est-ce que ça peut vous faire
Je suis comme je suis
Je plais à qui je plais
Qu’est-ce que ça peut vous faire
Ce qui m’est arrivé
Oui j’ai aimé quelqu’un
Oui quelqu’un m’a aimée
Comme les enfants qui s’aiment
Simplement savent aimer
Aimer aimer…
Pourquoi me questionner
Je suis là pour vous plaire
Et n’y puis rien changer.

уторак, 10. април 2007.

Magla

steamywindow.jpg

Otvaram prozore zamagljene vrelinom
koju si prethodne noći ostavila za sobom.

Vetar unosi u sobu tvoj miris
koji budi osećaj da sam list
što pada iz krošnje s tvojega stabla
u kojoj sam do malopre boravio.

недеља, 8. април 2007.

среда, 4. април 2007.

Abeceda

Apsolutno
Bezazleno
Ciljam
Č
eznutljivom
Ć
utnjom
Daljinu

anum
Đavolka
Elenu
Fjodorovnu
Grlim
Hvalospevom

Instrumentalno
Jasno
Koncertiram
Ludilom
Ljubavi
Moje

Nadopunjujem
Njenu
Opijenost
Plimom
Raskošnog
Smirenja

Šarmiran
Trenutkom
Upućujem
Valcer
Zaljubljenoj
Ženi