понедељак, 28. август 2006.

Neko nas posmatra

Autobus iz Zagreba je stigao gotovo sat vremena ranije u odnosu na red vožnje. Kojim čudom se to moglo dogoditi, nemam pojma. Deset minuta pre toga iznenadio me njen SMS: “ulazimo u grad”. Jurio sam kolima sa suprotnog dela grada kao sumanut ka autobuskoj stanici, opsednut ultimativnom težnjom da je dočekam kako dolikuje, bez kašnjenja. Obično, kada sam u cajtnotu, ne umem da ostanem hladnokrvan, a uz to, parkiranje u centru grada uvek iznova doživljavam kao noćnu moru, ali ovaj put sam u magnovenju odlučio da pod rikvercom i punim gasom uletim u jednosmernu ulicu iz suprotnog pravca i tako ukradem onih nekoliko odlučujućih minuta. Stigao sam na vreme. Kako mi je to uspelo, nemam pojma. Kada smo se zajedno vratili do kola ona je prijatno iznenađena primetila da se ulica zove Zagrebačka. Slučajnost ili ne, nemam pojma. Dok smo u bašti Platoa ispitujući se pogledima i dodirima ispijali prvu zajedničku kafu, sa razglasa su se čule baš one pesme koje smo nekoliko dana ranije proglasili za naše. Slučajnost? Nemam pojma. Neposredno pred polazak, moja draga mi je pisala o poljima suncokreta i bundevi koja se pretvara u kočiju, a samo nekoliko sati kasnije, držeći se za ruke naleteli smo na uličnog cvećara koji je u ponudi imao ukrasne bundeve i suncokrete. Slučajnost ili ne? Nemam pojma. Dok sam je ljubio na klupi pored Dunava, dotrčao je crni labrador i poljubio lice moje dragane. Delić sekunde pre toga čuo se glas njegovog gazde: “Amor, dođi ovamo”. Amor se prepoznao u našim poljupcima i pridružio nam se. Slučajnost ili ne? Nemam pojma. U subotu je u Zagrebu i Beogradu padala kiša, a u nedelju nas je svuda pratilo sunce. Posle ponoći, dok sam je poljupcima pratio ka autobusu za Zagreb, počela je kiša. Slučajnost ili ne? Nemam pojma, ali nije li previše slučajnosti za jedan dan?

Ono što sigurno znam je da se u subotu, sigurnom rukom vođena, vještica vraća svome istoku. Stiže nova pošiljka ljubavi iz Zagreba… Blago meni.

1 коментар: