уторак, 6. фебруар 2007.

O moj blože!

U početku beše reč, i reč beše u Bloga, i reč beše Blog.

Otišao sam u bložiju mater. A vi kakote?
Evo dobro, blogu hvala.

O moj blože!
Blože pomozi.
Blog ti pomogao.
(Ako) Ima bloga!
Lep k’o blog.
Ja sam svoj blog.
Blog zna zašto je to dobro.
Čoveka je blog stvorio slobodnim.
U svemu se oslanjam na bloga.
Blog sve vidi.
Sve dolazi od bloga i sve se treba vratiti k njemu.
Blogovanje, ludom radovanje.
Nema života bez bloga.
Ovi su stihovi ispevani u slavu bloga.
Treći put blog pomaže.
Blog ih je isterao iz raja.
Neka vas blog čuva.
Budi blog s tobom.
U blogu je spas.
Blog, naš gospodar.
Predao sam svoju sudbinu u Bložije ruke.
Verujem da blog postoji.
Da blog ne postoji, trebalo bi ga izmisliti.
Potrebna nam je vera bložja.
Blog te blogoslovio!
O blože, daj mi snage.
Sačuvaj me blože iskušenja i u pravdi održi me.
Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Blog, moj Spasitelj.
Oprosti im blože, ne znaju šta pišu.
Presveta Blogorodice pomozi nam.
B(l)og me stvorio, blog me uništio.
Ne dao blog većeg zla.
Majko bložija, da li vidiš šta rade sa tvojom decom?
Moli se Blogu da očisti srce tvoje od licemerstva, jezik tvoj od laži.
Uzdajte se svim srcem u Bloga, a nemojte se veličati svojom mudrošću.
Za ime Bloga!
Videćeš ti svoga bloga.
On bi se i bloga odrek’o.
Obložavam vas.
Srećan vam Bložić.
Ma daj, nemoj više da nas bložiš!

Blog te jeb’o, daj ladne obloge.

Нема коментара:

Постави коментар