Ostavi svet i njegove principe,
I nemoj nikom činiti po volji;
Nek te svi mrze i zubima škripe
Ta ljudi nikad nisu bili bolji!
A ja sam nekad bio kao i ti,
Al' tada nisam ljude još poznav'o,
I nisam mog'o svestan tada biti
Svinjama da sam biser duše dav'o.
Od duše moje i od moje krvi
Oni bi sreću gotovili sebi;
Svaki bi bio spreman da me smrvi,
A bol, uvredu da nanese tebi.
Al' kad je dara prevršila meru,
I java smakla s očiju mi veo,
Ostavih snove, nadanja i veru,
I golim okom svet pogledah ceo.
Prljav i gadan. Tad u pravoj boji
Ugledah život, tu mračnu dolinu,
U kojoj masa bezumnika stoji,
Bez želje da se vine u visinu...
Ostavi svet i njegove principe,
Živi po svome nahođenju, volji!
O, šta te stalo što svi zubma škripe?
Ta ljudi nikad nisu bili bolji!
Sava Petrović (Arman Dival)
Нема коментара:
Постави коментар