субота, 15. октобар 2011.

Mislim, dakle ne postojim aka Heroj na magarcu

My favorite thing about the Internet is that you get to go into the private world of real creeps without having to smell them. ~ Penn Jillette

 

Negde sam pročitao da je internet mesto na kojem svet slobodno razmenjuje „puškice“. Meni više liči na ogromni javni bazen u kojem je uriniranje dozvoljeno, pa iz nužde, svraćaju i neplivači. Štaviše, nužda nas je naterala da oni budu glavna klijentela.

Ako nemate svoje mišljenje, pronađite ga na internetu. Ako se u nešto ne razumete, na internetu lako možete postati ekspert za nešto. Ako niste načisto da li možete da se oslonite na svoje mišljenje, potražite mu štaku na internetu. Ako imate sopstveno mišljenje, slobodno ga izrazite na internetu, naći ćete istomišljenike i među onima koji ga nemaju.

Ako tražite dobavljača za H-128 radioaktivni izotop, poslovni prostor u pustinji, stihove nekog instrumentala, citat iz memoara Grubana Malića, parking mesto na Gazeli ili informacije o tome kada je Analfabela Đogani poslednji put hoblovala laminat, sve to lako možete pronaći na internetu.

Ako tražite učtivu i argumentovanu diskusiju, neku verodostojnu misao, dobar esej ili bilo šta neretardirano za pročitati, namučićete se samo tako. Mnogo su veće šanse da naletite na nevinost u kupleraju, nego na pismenost u sajberspejsu. Ovde sam hteo da dodam „čast izuzecima“, ali po Vukajliji, to je samo jeftin pokušaj da se ne nadrkamo baš na svakoga.

Kažu da je, u današnje vreme, neprisustvo na internetu ravno nepostojanju.

Što se mene tiče, da nije muzike, teško da bih više ikada kliktao po netu.

Izgleda da sam se uželeo nepostojanja.

 

 

Нема коментара:

Постави коментар